I ove godine ZFF-ova publika ima priliku pogledati selekciju svježih naslova s netom završenog desetog Međunarodnog filmskog festivala u Rigi. O obljetničkom izdanju festivala porazgovarali smo sa selektorima programa kratkometražnog filma, Léom Soesantom i Laumom Kaudzīte.

Međunarodni filmski festival u Rigi pokrenut je 2014. i prošlog je mjeseca proslaviocv jubilarno deseto izdanje. Kako biste opisali glavnu misiju festivala u Rigi?

Léo Soesanto: Rekao bih da je cilj festivala u Rigi prikazati najbolje filmove i sve mogućnosti koje kino nudi. A to su najbolji filmovi iz sadašnjosti, iz festivalske sezone, ali i u budućnosti, ako sagledamo industrijsku stranu gdje prikazujemo kratke filmove koji su u nastajanju. Festival organizira i retrospektive: lani je to bila retrospektiva Piera Paola Pasolinija, ove godine je ona Jima Jarmuscha. Postoji niša koju festival bira, s naglaskom na sjevernu Europu. Latvija spada u baltičke zemlje, bliska je nordijskima, pa u radu festivala osjećamo svježi sjeverac.

Što vam je posebno zanimljivo u formi kratkog filma?

Léo Soesanto: Najviše cijenim svu njegovu slobodu i umjetnički rezultat iz limitiranih i ograničenih sredstava (vrijeme, novac) — oba razloga nisu međusobno isključiva. Sviđa mi se kad ograničenja formata i dalje ostave praznine u naraciji i to mi ne smeta, jer filmaš_ica prepušta meni da ih popunim svojom maštom ili, još bolje, jer je/ga/ih nije briga. Nije li sjajno da je jedan od najvećih filmskih uradaka kratki film koji se sastoji od fotografija (La Jetée (1962) Chrisa Markera)? To nisu strogo gledajući slike u pokretu — to je poput Powerpoint prezentacije ili skrolanja slika na Instagramu. Ali film se zaista kreće kroz vrijeme i pokreće vas.

Léo, lani ste se pridružili festivalskom timu za kratke filmove, nakon što ste godinama sudjelovali u Tjednu kritičara u Cannesu i na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu. Kakve ideje ili koncepte želi razvijati u Rigi?

Léo Soesanto: I Rigi pokušavam činiti ono što sam naučio – a još učim – na prijašnjim festivalima na kojima sam radio. A to je da imamo uravnotežen, inkluzivan i (nadam se) iznenađujući program. U kontekstu rasta, kao selektoru mi je cilj dodati još filmova i programa!

Lauma, vi ste trenutno koordinatorica kratkog filma Međunarodnog Festivala Filma u Rigi. Što to znači u praksi? Što vaša uloga uključuje?

Lauma Kaudzīte: Svoju ulogu zamišljam kao točku povezivanja, kao most između filmaša i publike. Moram se pobrinuti da imamo filmova u ponudi i da postoji publika za te filmove. Ja sam osoba koja sve to povezuje.

Upravo je održano jubilarno izdanje festivala u Rigi. Možete li navesti neke specifičnosti ili osobne favorite iz ovogodišnjeg programa? 

Léo Soesanto: Slavimo desetu godišnjicu festivala i bilo nam je prirodno odabrati 10 filmova za latvijsko natjecanje. To je dobar način vraćanja u stvarnost i prilika da pokažemo snagu i raznolikost latvijske scene kratkog filma. Među njima bih naglasio Resistance is Futile Armandsa Začsa, koji je osobna priča koja će dirnuti sve koji se osjećaju melankolično – u Latviji i bilo gdje – o prolasku vremena i neispunjenim snovima. U međunarodnom natjecanju ponosni smo što smo pokazali svijetu premijeru The Convent Gardena Patricije Neves Gomes, koja je vrlo senzualna, suptilna i zaigrana.

Lauma Kaudzīte: Tako je, imamo nekoliko svjetskih, međunarodnih i europskih premijera u Međunarodnom natjecanju kratkih filmova, tako da bih počela s njima! I snažni ženski glasovi prisutni su u oba metra — kratkom i dugometražnom, tako da preporučujem otkrivanje njih.