Fragmenti egzila, rast ekstremizma i utopija ujedinjene Europe
22. listopad
Rast nacionalizma, ekstremizma, ksenofobije i šovinizma te posljedično urušavanje (utopijske) ideje Europe ujedinjene u različitosti (Nek bude svjetlost, Bosonogi car), nužnost komunikacije i dijaloga između društvenih aktera koji se nalaze na ideološki suprotnim stranama političkog spektra (Pazi na djecu), korupcija kao gorući problem tranzicijskih društava (Vlast), prešućeno djelovanje jedne hrabre pojedinke u okolnostima zločinačkog endehazijskog režima (Dnevnik Diane Budisavljević) ili pak distopijska vizija nekog budućeg političkog uređenja društva (Božanska ljubav) – sve su to teme naslova iz različitih natjecateljskih i popratnih programa ovogodišnjeg izdanja Zagreb Film Festivala, koje povezuje kritički odnos prema različitim političkim sustavima i društvenim uređenjima.
U konkurenciji glavnog programa po ovom pitanju ističe se norveška sociopolitička drama Pazi na djecu Daga J. Haugeruda, premijerni naslov u kojem redatelj kroz priču o fatalnom sukobu između trinaestogodišnje Lykke, kćeri istaknutog laburista i njenog prijatelja Jamieja, sina poznatog političara desnice, uspješno propituje same granice političkog u okvirima tzv. razvijenih demokracija i (ne)mogućnosti snošljivosti aktera na suprotnim ideološkim polovima.
Nakon uspjeha komedije Kralj Belgijanaca (ZFF 2016.), redateljski dvojac Jessica Woodworth i Peter Brosens u nastavku Bosonogi car donose nove (ne)zgode naslovnog junaka, i to u hrvatskoj koprodukciji. Nakon što u Sarajevu preživi pokušaj atentata, belgijski kralj budi se na Brijunima, u nekadašnjoj Titovoj rezidenciji. Dok pokušava pobjeći s otoka, sustižu ga vijesti da je proglašen prvim carem nacionalističke Nove Europe, čime Titova vila, sasvim ironično, postaje mjesto kolapsa ideje ujedinjene Europe. Premijera ove britke političke parodije u potpunosti snimljene u Hrvatskoj svečano će i zatvoriti ovogodišnje izdanje ZFF-a.
Suptilna kritika budućnosti prisutna je i u novom filmu jednog od najzanimljivijih latinoameričkih redatelja današnjice, Gabriela Mascara – Božanska ljubav. Ova distopijska vizija Brazila u bojama neona kao da priziva neki novi svijet čiji se razvoj ogleda u nedavnom izboru krajnje desnog Bolsonara za predsjednika, a film gledamo u programu Ponovno s nama. U maniri trilera politikom se bavi i novi film Rodriga Sorogoyena, Vlast, žestoka kritika korupcijom izjedene postfrancovske Španjolske, ovjenčane s dvije nacionalne nagrade Goya i to za najbolju režiju i scenarij. Premijera filma očekuje nas u sklopu stalnog popratnog programa Dan LUX filma.
U konkurenciji natjecateljskog programa PLUS kuriranom od srednjoškolaca za svoje vršnjake, novi je film slovačkog redatelja sa zagrebačkom adresom, Marka Škopa, Nek bude svjetlost, iznimno uvjerljiv prikaz srca tame suvremene Slovačke obilježeno rastom desnog ekstremizma, uz lokalnu specifičnost sprege nacionalizma i katoličkog klerikalizma. U istom programu, domaće snage spremne za suočavanje s prošlošću predstavlja redateljica Dana Budisavljević. Svojim potresnim dugometražnim prvijencem o ženi koja je iz ustaških logora spasila više od 10 tisuća djece, Dnevnik Diane Budisavljević, na Pulskom filmskom festivalu osvojila je niz nagrada, uključujući onu za najbolji film, režiju i nagradu publike.
Političkim uzrocima egzila i autorskim odgovorima na njegove posljedice posvećen je ovogodišnji posebni popratni program pod nazivom Fragmenti egzila. Vječno aktualno, pitanje egzila nove vrhunce doživljava i danas, i to u našem najbližem susjedstvu, na sjecištu interkontinentalnih migracija prema „tvrđavi Europi“ s više od pola milijuna apatrida raznoga podrijetla. Prema riječima selektorice programa, filmske kritičarke Diane Nenadić, na ovakve i slične procese filmaši su uvijek brže reagirali od onih koji bi ih trebali rješavati, pa će tako filmovi iz programa pokazati kako su na različite aspekte egzila reagirali neki od glasovitih europskih filmaša. Izazvani neposrednim povijesnim prilikama na temu egzila stvarali su legendarni redatelji poput R. W. Fassbindera i Ulricha Seidla, ali i jedan od najvažnijih dokumentarista ovih prostora, Želimir Žilnik.
U filmu Žabar (1969.) Fassbinder, kultni otpadnik Njemačkog novog vala koji je do svoje prerane smrti u dobi od 37 godina snimio više od 40 filmova redom radikalne modernističke estetike, glumi grčkog gastarbajtera u adaptaciji vlastite drame i pokazuje kako prisutnost stranca djeluje na frustriranu malograđansku mladež iz njemačkog susjedstva. Dobitke prelaska europske granice Ulrich Seidl relativizira u groteskno realističnom filmu Uvoz, izvoz (2007.), paralelno prateći sudbine Ukrajinke koja u potrazi za „boljim životom“ stiže na europski zapad i Austrijanca koji s istom motivacijom kreće u suprotnom smjeru, dok se Žilnik u dokudrami Tvrđava Europa bavi ljudima različitih nacionalnosti koji iz srednje Europe pokušavaju dospjeti na zapad prelazeći granicu i kršeći europska pravila.