Hvaljeno francusko ostvarenje Noćni putnici, filmsko ljubavno pismo Parizu i nostalgični hommage ’80-ima, na repertoarima Kino mreže naći će se od 9. ožujka, a od 8. do 12. ožujka moći će se pogledati u sklopu Ženijalnih dana, filmske manifestacije posvećene ženama. Minuciozan i slojevit portret jedne pariške obitelji u režiji Mikhäela Hersa vješto koristi snagu filmskog pripovijedanja kako bi donio panoramsku sliku jedne sredine i jednog razdoblja. Obuhvaćajući raspon od gotovo čitave dekade, film prati Élisabeth, samohranu majku koju u još jednoj maestralno odigranoj ulozi glumi Charlotte Gainsbourg, čija je izvedba ocijenjena sjajnim primjerom stvaranja slojevitog, multidimenzionalnog lika (David Rooney, The Hollywood Reporter).

Radnja započinje u svibnju 1981., u povijesnoj noći kada je pobjedu na predsjedničkim izborima odnio François Mitterrand. Iako je Pariz opijen optimizmom i nadom, za Élisabeth nastupa teško razdoblje neizvjesnosti. Upravo ju je, naime, napustio suprug, prepustivši joj brigu o njihovo dvoje djece tinejdžera. Primorana preuzeti i potpunu financijsku skrb o svojoj obitelji, Élisabeth pronalazi posao u kasnonoćnoj radioemisiji po kojoj je film i dobio naslov: Noćni putnici. Talk show program ugošćuje anonimne slušatelje koji, u dijalogu s urednicom i voditeljicom Vandom (Emmanuelle Béart), u eteru ogoljavaju vlastitu intimu, i to pod jednim uvjetom: moraju biti potpuno iskreni. Ondje Élisabeth upoznaje karizmatičnu djevojku Talulah koja će sasvim neočekivano ući u njezinu obitelj i ostaviti neizbrisiv trag u životima Élisabeth i njezine djece.

Kako bi na veliko platno prenijela senzorne manifestacije jednog minulog razdoblja, ova šarmantna drama koristi specifični kolorit i teksturu slike za što je zaslužan snimatelj Sébastien Buchmann. Evokacija 1980-ih postignuta je i dojmljivom glazbom koju potpisuje Anton Sanko, s kojim je Hers surađivao i na svom ranijem, u Veneciji nagrađenom filmu Amanda (2018). Sankov je zadatak bio glazbeno oživjeti duh osamdesetih, uz snažne primjese elektroničkog, synth zvuka koji uspješno rezonira s originalnim skladbama Johna Calea te bendova poput Lloyd Cole and the Commotions i The Go-Betweens, ali koji u kombinaciji s klasičnijim instrumentima stvara dojam bezvremenosti. U filmu su, poput svojevrsnih interludija, korištene i arhivske snimke nastale u tom razdoblju.

Ovaj “dopadljivo skroman i ležeran film” (Peter Bradshaw, The Guardian) istovremeno je obiteljska drama, studija karaktera, film odrastanja i ljubavni film, no prije svega to je nježno ostvarenje o dinamici svakodnevice. Redatelj Mikhäel Hers, kojeg zbog istančanog osjećaja za prikazivanje svakidašnjih efemernosti i čitavog spektra ljudskih emocija nazivaju nasljednikom velikog Érica Rohmera, Noćnim putnicima nastojao je “u film vratiti ritam života”.

Iz kritika:

Očaravajuće. (Wendy Ide, Screen)

Predivna, melankolična studija likova. (David Rooney, The Hollywood Reporter)

Beskrajno šarmantan i nježan. (Peter Bradshaw, The Guardian)

Ljubavno pismo Parizu. (Stephen Dalton, The Film Verdict)

Charlotte Gainsbourg je nadasve čarobna. (David Rooney, The Hollywood Reporter)

Gainsbourg zaposjeda svaku filmsku priču, no novo glumačko lice Abita dostojna joj je partnerica. (Michael Nordine, Variety)

Prekrasni Noćni putnici pozivaju nas da usporimo i udahnemo život prije no što proleti. (Jude Dry, Indiewire)

Hers je majstor u prenošenju svakodnevnog, a neizrecivog. (Fabien Lemercier, Cineuropa)

Popis kina

–