Film je kolektivni rad. Može li i njegovo odbijanje biti kolektivna snaga?
Od pokreta BDS do inicijative Film Workers for Palestine, koju su podržali Tilda Swinton, Olivia Colman, Javier Bardem i Yorgos Lanthimos, bojkot posljednjih godina otvara pitanje koje filmska industrija teško može zaobići: što podržavamo kada snimamo, financiramo, distribuiramo i prikazujemo film?
Ova tribina otvara raspravu o razlici između cenzure i bojkota: između moći da se drugome zabrani govor i odluke da se vlastiti rad, ime i film uskrate institucijama zbog njihove političke odgovornosti. Koji su filmovi predmet bojkota, a koji nisu, i prema kojim kriterijima? Presuđuju li produkcijske i financijske veze, institucionalna podrška, sadržaj filma ili politička pozicija autora? Što kada film kritizira politiku države čije ga institucije financiraju?
Ronnie Barkan (suosnivač Prvog židovskog anticionističkog kongresa i inicijative Boycott from Within), Jelena Maksimović (redateljica), Diana Meheik (novinarka i dramaturginja) te Karla Crnčević (filmska radnica) razgovarat će o tome što autorska sloboda znači izvan samog filma. Kada javni istup postaje političko djelovanje, a kada ostaje festivalska gesta? Kako pojedinačno odbijanje pretvoriti u organizirani pritisak i izgraditi solidarnost koja omogućuje da bojkot ne bude privilegij onih koji si ga mogu priuštiti?
Panel se održava u suradnji s inicijativom Nepokorena Palestina.
jezik: engleski | otvoreno za javnost
Izvor fotografije: Celestia Studio; fotografirano za vrijeme Venecijanskog filmskog festivala 2026.
