Pitching forum Industrije Mladost!

Matija Drniković (Zagreb, 1993.) diplomirao je filmsku produkciju na ADU-u. Radio je u Nukleus filmu kao junior producent, gdje je sudjelovao u raznim međunarodnim filmskim produkcijama. Također, za Nanobit je pisao priče i sadržaj za videoigre. Trenutačno je producent u produkcijskoj kući Wolfgang&Dolly, gdje je uključen u brojne projekte, a mnoge i sam inicira. Više od sedam godina kreira i vodi filmske radionice namijenjene djeci i mladima. Sudjelovao je na brojnim programima usavršavanja, kao što su Screen Leaders, EAVE Marketing, EAVE Ties That Bind, Rotterdam Lab, Sarajevo Talents, MAIA. Član je Europske filmske akademije. Među ostalim, producirao je i dugometražni igrani film Pelikan, koji je na nagrađen posebnim priznanjem na Međunarodnom filmskom festivalu u Tallinnu, te koproducirao filmove Obiteljska terapija i Druga strana ljeta, koji su premijerno prikazani na filmskim festivalima u Tribeci i Karlovym Varyma.

Ivona Eterović (1993.), umjetničkog imena tonota, bavi se glazbenom produkcijom i edukacijom. Od vlastitih nastupa tonota ističe nastupe na Fusion festivalu (Berlin) i Muzičkom biennalu Zagreb te suradnje s Vesnom Pisarović, Anom Hušman i I. M. Klifom. Posljednjih godina sve češće komponira glazbu za kazalište i film. Godine 2026. radi glazbu za službenu špicu 36. izdanja Animafesta te završava diplomski studij Oblikovanja zvuka na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Od 1991. godine producent je za produkcijsku kuću Noé u Parizu. Radio je na filmovima Prije kiše Milče Mančevskog (1994., nominacija za Oscara), Ničija zemlja Danisa Tanovića (2001., Oscar za najbolji film na stranom jeziku) i dr. Godine 2003. s Danisom Tanovićem i producentom Marcom Baschetom osnovao je produkcijsku kuću A.S.A.P. Films sa sjedištem u Parizu. Otad je producirao brojne filmove, među kojima je i Fokstrot Samuela Maoza (ZFF 2017.).

Diplomirala studij politologije i studij novinarstva na FPZG-u u Zagrebu te magistrirala na Europskom masteru za produkciju, Media Business School u Španjolskoj uz stipendiju HAVC-a. Radi kao producentica programa Industrija Zagreb Film Festivala, programska koordinatorica i selektorica Motovun Film Festivala te kao selektorica i edukatorica za Beldocs festival. Koordinirala je filmsku distribuciju Restart Label te radila u festivalskom odjelu Taskovski Films sales agenta, i jedna je od osnivačica produkcijske kuće Cobra Chicks.

Marko Škop (Prešov, 1974.) slovački je redatelj i producent. Diplomirao je novinarstvo i režiju dokumentarnog filma na Fakultetu filmske i televizijske umjetnosti VŠMU-a 2001. godine. Njegov film Drugi svjetovi (2006.) osvojio je Posebno priznanje žirija u Karlovim Varima te bio prvi dokumentarni film u povijesti festivala koji je osvojio nagradu publike. Među ostalim, režirao je dokumentarni film Osadné (Karlovy Vary 2009. – nagrada za najbolji dokumentarni film) te dugometražne igrane filmove Eva Nová (Toronto 2015. – nagrada FIPRESCI), Nek bude svjetlost (ZFF 2019.) i Za ljubav (2026.).

Ana Predan (1996., Pula) studirala je međunarodne odnose na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, a potom i jazz pjevanje na Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu. Dobitnica je nagrade Kritična masa za mlade prozne autore za tekst Neke su stvari neobjašnjivo plave. Režirala je i napisala kratkometražni igrani film Držim te, koji je na festivalu Cinehill osvojio nagradu za najbolji hrvatski kratkometražni film. Trenutačno s Darijom Morosin razvija svoj prvi dugometražni igrani film Blok.

Margareta Ivoš pohađa diplomski studij produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti na ADU-u u Zagrebu. Producirala je niz studentskih i diplomskih projekata i suorganizirala 14. Kazališnu reviju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu za koju je dobila i Dekanovu nagradu. U 2026. godini postaje producentica Kazališne družine KUFER, producira predstavu Astro Maja u produkciji UO TeatruM i Teatra EXIT, producira koncerte Maje Posavec i radi kao vanjska suradnica na programu Radio Voćarska i Noći RadioTeatra u Gavelli.

Ovo je kratki igrani film o trenutku u kojem se osjećaj sigurnosti u blisko poznatom svijetu nepovratno narušava. Film prikazuje Vidinu nemogućnost da neposredno reagira na ono što je vidjela, ali i prostor između spoznaje i djelovanja koji se neočekivano otvori nakon jedne uobičajene večeri. U tom se međuprostoru bliskost sudara sa strašnim otkrićem, a ono što je dotad bilo poznato i sigurno odjednom postaje izvor opasnosti.

Miha Dragan slovenski je filmski redatelj i scenarist. Kao scenarist i redatelj radio je na filmovima Iz mesca v mesec (2022.), Dušan (2023.), Črepinje so za srečo (2024.) i Nekje v samotni senčni dolini, koder sonce ne sije dolgo (2024.). Kao asistent redatelja radio je na filmovima Premalo vsega, Trnek i Grobo tkane niti.

Matic Menegalija (Ljubljana, 2002.) razvio je interes za fotografiju i film još u srednjoj školi. Pohađa diplomski studij snimanja na AGRFT-u u Ljubljani. Snimio je kratkometražni dokumentarni film Dušan, kratki igrani film Krhotine su za sreću (ZFF 2024.) i nekoliko glazbenih spotova.

Tridesetogodišnji Matija budi se ozlijeđen i dezorijentiran nakon što je izgubio svijest u prometnoj nesreći na zabačenoj cesti u šumi. S dolaskom hitne pomoći i policije očajnički ustraje u tvrdnji da je s njime u autu putovao i njegov otac Anton, koji je nestao u šumi. Dok mu bolničari previjaju rane, spasioci pretražuju okolnu šumu. No sve tjeskobniji Matija odluči se iskrasti i sam krenuti u potragu za ocem.

Dinand Pačak student je dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kao dramaturg i scenarist radio je na filmskim i kazališnim studentskim projektima. Trenutno razvija kratki film Promatrajući Sanju i piše kazališnu dramu. U budućem radu zanima ga istraživanje različitih mogućnosti filmskog pripovijedanja.

Ilhan Aljić student je produkcije i menadžmenta na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Kao producent i asistent produkcije radio je na brojnim studentskim projektima i diplomskim radovima. Iskustvo je stjecao i radeći na setovima reklamnih projekata, kao i na nekoliko kratkometražnih i dugometražnih filmova. Već nekoliko godina suradnik je Sarajevo Film Festivala.

Osamnaestogodišnji Din kroz fotografiju promatra ljude iz prikrajka. Nakon što upozna Sanju, djevojku koju je ranije fotografirao, njegova znatiželja prerasta u opsesiju. U želji da joj se približi počinje pratiti njezin život i tražiti načine da postane dio njezina svijeta, sve dok granica između promatranja i opsesije ne počne nestajati.

Nikola Skerlić (Beograd, 2003.) studirao je češki jezik na Filološkom fakultetu i digitalne umjetnosti na Fakultetu za medije i komunikacije. Trenutačno je student treće godine filmske i TV režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Rođena je u Kragujevcu. Završila je srednju glazbenu školu Dr Miloje Milojević, instrumentalni smjer – truba. Trenutačno je studentica treće godine filmske i televizijske produkcije na FDU-u u Beogradu. Bavi se filmskom produkcijom i razvojem autorskih projekata.

U mirnom Somboru četvero tinejdžera koji vode mali detektivski klub suočavaju se s prvim pravim slučajem – ubojstvom djevojke. Istraga ih vodi u nepoznate, mračnije dijelove grada i sve bliže istini. Kada otkriju da su u ubojstvo umiješani roditelji jednoga od njih, shvaćaju da neka saznanja donose ozbiljnije posljedice nego što su očekivali.

Vasilisa Rašović rođena je u Podgorici. Trenutačno pohađa preddiplomski studij filmske režije na Fakultetu dramskih umjetnosti Cetinje. Bavi se i pisanjem kratkih priča i poezije, a radovi su joj nagrađivani i objavljivani u crnogorskim književnim zbornicima.

Mina Miljanić rođena je u Nikšiću, a osnovno i srednje obrazovanje stekla je u Kotoru. Diplomirala je filmsku režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti Cetinje, gdje trenutačno pohađa diplomski studij filmske režije. Bavi se i pisanjem filmske kritike.

Prostodušna Ljiljana (34) živi u Kolašinu s boležljivom, manipulativnom majkom Bogdanom (59). Kada pristane na sastanak s vozačem hitne pomoći Goranom (39), majka pod krinkom dobronamjernih savjeta sabotira večer, zbog čega Ljiljanina nesigurnost u izlasku preraste u vulgarnost. Po povratku, majčina utjeha ponovno je zarobljava u odnosu u kojem se kontrola naziva ljubavlju.

Marija Petreska studentica je filmske režije na FDU-u u Skoplju. U svom radu istražuje društveno angažirane teme, često u žanru psihološkog trilera, s fokusom na kompleksne likove, međuljudske odnose i mračne strane svakodnevnog života.

Leonid Velkovski aktivno se bavi filmskom produkcijom, režijom i pisanjem. Režirao je i napisao nekoliko kratkometražnih filmova te sudjelovao u studentskim i nezavisnim filmskim projektima i radionicama. Također piše o filmu i kulturi.

Peter ulazi u tajanstveni kafić u kojem može jednom u životu otputovati u prošlost. Nada se susretu s pokojnim prijateljem Vladimirom, no otkriva da – iako se prošlost možda ne može promijeniti – jedan susret može promijeniti sve.

Karin Vončina od malih nogu gaji ljubav prema kreativnim medijima, a posebno prema filmu i montaži. Nakon uspješno završenog smjera fotografije na školi u Sežani obrazovanje je nastavila kao studentica umjetničke akademije u Novoj Gorici.

Éva Júlia Boros redateljica je i scenaristica s iskustvom u medijskoj i filmskoj produkciji. Režirala je, napisala i sudjelovala u stvaranju niza kratkometražnih filmova. U svom dosadašnjem radu stekla je iskustvo u koordinaciji projekta, pisanju scenarija i promociji na društvenim mrežama.

Kada ne uspije stupiti u kontakt s bakom, Maja brzo odlučuje navratiti do nje kako bi provjerila je li sve u redu. Njihov je susret isprva topao i prisan, no Maja uskoro primjećuje neobične promjene u bakinu ponašanju. Kada na stol postavi četiri tanjura i spomene Majine roditelje, unuka shvaća da se baka više ne sjeća njihovih smrti. U bolnom trenutku prisiljena je reći joj istinu koju je zaboravila.